pasica nova Amadeo

Razno (58)

Razno

Lidija Ljubicic

  • Updated: 02/06/2011

Lidija Ljubičić (Zagreb, 1978.) započela je svirati flautu 1990. godine u razredu prof. Nevenke Preiss. Tijekom školovanja nastupala je na brojnim koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu. Na državnim natjecanjima mladih glazbenika osvajala je prve nagrade. Studirala je i diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Vesne Košir. Tijekom studija intezivno se bavila komornom muziciranjem, te je s raznim sastavima gostovala diljem Hrvatske, u Sloveniji i Bosni i Hercegovini.
Usavršavala se na majstorskim tečajevima pod vodstvom istaknutih pedagoga i umjetnika, kao što su: Jaroslav Lewitzki, Pierre-Yves Artaud, Aleš Kacjan, Hansgeorg Schmeiser, Ljubiša Jovanović, Roberto Ghiani, Furgh Karimi, Martin Kopfler, Luisa Sello, Gaspar Hoyos. Kao solistica nastupala je uz pratnju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja (2003.) i ansambla Zagrebački solisti (2005.). Umjetničku suradnju s pijanistom Ivanom Batošem započela je 2003. godine na Tribini mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić, a od 2008. godine priređuje koncerte u duetu s gitaristicom Emom Stein (komorni duo EmmaLee). Često sudjeluje i u projektima likovnih umjetnika, umjetničkih performera i Euritmijskog ansambla IONA. Dobitnica je Nagrade Darko Lukić na 36. tribini mladih glazbenih umjetnika (2003.), Rektorove nagrade (2003.) i Nagrade Grada Samobora  na Natjecanju Ferdo Livadić za najbolju izvedbu hrvatskog skladatelja na 29. samoborskim glazbenim jesenima (2004.). Poslijediplomski studij završila je u razredu doc. Renate Penezić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U Osnovnoj glazbenoj školi Milka Trnina pri Pučkom učilištu u Ivanić-Gradu predaje flautu (Izvor: Koncertna direkcija Zagreb).

Izabela katalog

  • Updated: 31/05/2011

{pdf=http://www.scenaamadeo.hr/images/stories/katalog/IZABELA_katalog.pdf|738|546}

Nadia Varga

  • Updated: 29/05/2011

Nadia Varga Modrić (Čakovec, 1982.) prvu je poduku klavira dobila od svoje majke kao šestogodišnjakinja, a obrazovanje je nastavila u klasi Ivane Hercezi i Jelice Kuzmin na Glazbenoj školi u Varaždinu. Diplomu je stekla na Visokoj školi za glazbu i primijenjenu umjetnost u Grazu u klasi Chunga Leea, a na istoj je ustanovi i magistrirala u klasi Eikea Strauba. Njezin studij stipendirala je Zaklada Musik & Jugend. Usavršavala se kod istaknutih glazbenih pedagoga kao što su Jurica Murai, László Baranyai, Erika Frieser, Michael Gees, Cha-I Chou, Stacey Bartsch i drugi. Kao solistica i komorna glazbenica nastupala je diljem Hrvatske i u inozemstvu (Austrija, Mađarska, Italija, Njemačka Slovačka, Lihtenštajn, Švicarska, itd.). Korepetirala je na majstorskim radionicama Rudolfa Leopolda u Austriji, Gerharda Mantela u Njemačkoj i Valtera Dešpalja u Hrvatskoj. Snimala je za HRT i Orfej. (Izvor: www.lisinski.hr)

 

viagra

 

Zita Varga

  • Updated: 29/05/2011

Zita Varga (Čakovec, 1989.) počela je učiti violončelo sa šest godina u Glazbenoj školi u Varaždinu u razredu Darija Milkovića, a nastavila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Valtera Dešpalja. Laureat je brojnih međunarodnih natjecanja kao što su Međunarodno radijsko natjecanje za mlade glazbenike Concertino Praga, Međunarodno violončelističko natjecanje David Popper u Budimpešti, Violončelističko natjecanje u austrijskom Liezenu, Međunarodno violončelističko natjecanje Alpe-Adria u talijanskoj Goriziji te Hrvatsko državno natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa u Rijeci. Veliki uspjeh postigla je 2. nagradom na Međunarodnom natjecanju Johannes Brahms održanom u austrijskom u Pörtschachu 2007. Iste godine na tom je natjecanju osvojila i posebnu nagradu - recital na festivalu Sommets Musicaux de Gstaad u Ženevi. Zita Varga solistički je nastupala uz Sjevernočešku filharmoniju, Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačke soliste, Varaždinski komorni orkestar i Hrvatski komorni orkestar. Održala je mnoge koncerte diljem Hrvatske i inozemstva (Austrija, Švicarska, Slovenija, Češka, Italija, Njemačka, Francuska, Danska, Nizozemska i Rusija). Dvaput je predstavljala Hrvatsku na koncertima u Moskvi u sklopu Međunarodnog dobrotvornog fonda Vladimira Spivakova. Na međunarodnom festivalu Holland Music Sessions 2008. godine bila je jedna od izabranih mladih glazbenika koji su se javnosti predstavljali nizom koncerata pod nazivom New Masters on Tour u prestižnim centrima europskim centrima kao što su Dr. Anton Philipszaal u Den Haagu, amsterdamski Concertgebouw i drugi. Godine 2006. predstavljala je Hrvatsku na Eurovizijskom natjecanju u Beču. Dobitnica je Top stipendije 2007. godine i stipendistica je i fondacije Musik und Jugend. Pohađala je brojne seminare i radila s mnogim afirmiranim violončelistima poput Ralpha Kirshbauma, Fransa Helmersona, Heinricha Schiffa, Annera Bylsme, Michaela Flaksmana, Dmitrija Ferschtmana i Gerharda Mantela. Kao članica ansambla Cellomania nastupila je na Međunarodnom violončelističkom festivalu Amsterdamse Cello Biënnale 2008. Iste je godine primila Rektorovu nagradu i diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Valtera Dešpalja. Studij je nastavila u razredu Reinharda Latzka na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču. (Izvor: www.lisinski.hr)

Gjene Vojnović

  • Updated: 28/05/2011

Vojnović, Eugenija/Eugenia, Gjene (Split, 22. V. 1866. - Château de la Sauge, 20. VI. 1956.), pseudonim Kristijana Solvejgs, hrvatska je pripovjedačica. Kći Konstantina Kosta Vojnovića (1832.-1903.) i Marije Serragli (1836.-1922.), sestra književnika Iva (1857.-1929.) i Luja Vojnovića (1864.-1951.), Katice (1856.-1928.) i Kristine (1868.-1870.) Vojnović, školu je završila u sestara milosrdnica u Zagrebu. Godine 1890. udala se za francuskoga publicista Charlesa Loiseaua. U Vijencu se, najčešće pod pseudonimom (koji asocira na Griegov Solvejgs Lied za predstavu Peer Gynt prema istoimenoj Ibsenovoj drami, praizvedenoj 24. veljače 1867. u Kristianiji, današnjem Oslu, ali i na Gjeninu mlađu sestru), javljala kraćim prozama od 1888. do 1903.; isprepleću se impresionizam, kolorizam, dekorativnost, izdvojeni opisi, dokumentarna i autobiografska građa, motivi iseljeništva i društvene nepravde. U najopsežnijoj pripovijesti Crveno ruho (Vijenac, 1894.) Gjene Vojnović žensku slobodu stavlja u prozno središte kao jedna od prvih hrvatskih književnica koja se bavi temom bovarizma i ženske psihe. Potraga za identitetom vidljiva je i u dubrovačkom idiomu hrvatskoga jezika koji je određuje kao nostalgičnu Dubrovkinju. Nekoliko kulturoloških publikacija objavila je s mužem na francuskom jeziku. Djela: Elegija, Zagreb, 1893., La chanson du Balkan, Coulommiers, 1913., A l' ombre de la coupole de St. Pierre de Rome, Grottaferrata, 1918., Rêves et contes du vieux Moulins, Moulins, 1939. Oživljavanje djela i osobnosti Gjene Vojnović Studentskoga teatra Lero i Davora Mojaša slično je Peerovu povratku voljenoj Solveig nakon cjeloživotna lutanja.

Mira Muhoberac

Ivo Vojnović

  • Updated: 28/05/2011

Vojnović, Ivo (Dubrovnik, 9. X. 1857.- Beograd, 30. VIII. 1929.), pseudonimi Ignotus i Sergij P., hrvatski je dramatičar, pjesnik, prozaik, kritičar i prevoditelj. Osnovnu i srednju školu polazio je u Splitu i Zagrebu, u kojem je diplomirao pravo. Kao državni službenik boravio je u Križevcima (1884.) i Bjelovaru (1889.). Upravnim činovnikom postao je u Dubrovniku (1892.-1899.), odakle se uputio u Zadar i Supetar na Braču (1903.). U svibnju 1907. zbog novčane je afere otpušten iz državne službe bez prava na mirovinu, pa je imenovan dramaturgom zagrebačkoga kazališta; tu je dužnost obavljao do lipnja 1911. Austrijske vlasti uhitile su ga u srpnju 1914. u Dubrovniku; interniran je u zagrebačkoj Bolnici sestara milosrdnica. Od proljeća 1919. živio je u Francuskoj, najviše u Nici, odakle se 1922. vratio u Dubrovnik. Iako mu je vid bio teško oštećen, često je javno nastupao (u Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Pragu i Beogradu) interpretirajući svoja djela, hoteći osigurati sredstva za život. Umire slijep. Pokopan je u Dubrovniku, na Mihajlu. U književnost ulazi 1880. u Vijencu, kad mu Šenoa tiska dulju pripovijest Geranium, s naznakama bovarizma i protomodernizma, s dubrovačkim vedutama i ozračjem. Salonska tročina prozna komedija Psyche (1889.) Vojnovićev je dramski prvijenac: u bečkom salonu najavljuje se Konteova velika tema – ženina žrtva za više ideale. Povodom otvorenja nove zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu na natječaju raspisanu za dramsku praizvedbu pobjeda Psyche značila je i proglašenjem Vojnovića začetnikom moderne hrvatske drame. Od 1891. do 1901. nastaju antologijski Lapadski soneti. Vojnovićevu početnu fazu književnoga stvaranja određuje/u destrukcija realizma i nagovještaj prvih znakova moderne, drugu, kojom se afirmira, moderna sa simbolističkim elementima, a završnu, sredinom devedesetih godina, avangardni postupci. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih književnika. Prevodio je s talijanskoga, francuskoga i njemačkoga jezika, a sam je prevođen na brojne svjetske jezike. Najviše uspjeha postigao je dramskim tekstovima, posebno onima napisanima na dubrovačkom idiomu hrvatskoga jezika, koji ga obilježuje u svijesti čitatelja i gledatelja. Dubrovačka trilogija u režiji Koste Spaića od 1964. do 1971. na tri lokacije, u Kneževu dvoru, u Sponzi i u gruškom ljetnikovcu, antologijska je predstava Dubrovačkih ljetnih igara, prva izvedba Konteove tročinke u Dubrovniku. Većina mu je drama izvođena i u inozemstvu; u Pragu doživljuje iznimnu recepciju. Djela tiskana za života: Perom i olovkom, Zagreb, 1884., Ksanta, Zagreb, 1886., Psyche, Zagreb, 1889., Gundulićev san, Dubrovnik, 1893., Ekvinocij, Zagreb, 1895., Dubrovačka trilogija, Zagreb, 1902., Ekvinocijo, Beograd, 1905., Smrt majke Jugovića, Zagreb, 1907., Novele (I. knjiga Perom i olovkom), Zagreb, 1910., Gospogja sa suncokretom, Zagreb, 1912., Smrt majke Jugovića. Četvrto pjevanje, Dubrovnik, 1912., Lazarovo vaskrsenje, Dubrovnik, 1913., Akordi, Zagreb, 1917., Geranium, Zagreb, 1918., Imperatrix, Zagreb, s. a. (1918.), Stari grijesi, Zagreb, 1919., Ekvinocijo, treće, definitivno izdanje, Dubrovnik, 1922., Maškarate ispod kuplja, Zagreb, 1922., Čudo sv. Vlaha, Dubrovnik, 1928., Prolog nenapisane drame, Beograd, s. a. (1929.). Nedavno objavljena Pisma Iva Vojnovića (Zagreb – Dubrovnik, 2009., priredio Tihomil Maštrović, urednik Luko Paljetak) pokazuju da je Ivo Vojnović najviše pisao bratu Luju (418 pisama), mami Mariji (329) i sestri Gjeni (238). Dnevnik Iva Vojnovića sigurno krije velik broj Konteovih tajni i novih scenskih poticaja i trebao bi se objaviti što prije.

Mira Muhoberac

Put u Ameriku

  • Updated: 27/05/2011

Crtica o predstavi Put u Ameriku autora Vlastimila Peške

nastaloj prema djelu poznatog češkog pisca Josefa Kajetana Tyla

 

Predstava je jednočinka u trajanju od 45 minuta. Ova predstava je odabrana iz razloga što se danas otvara mogućnost, ali i snovi o boljem životu izvan domovine. Neki uspiju, ali mnogi se vraćaju u domovinu u uvjerenju da bogatstvo nije presudno, već pripadnost, blizina i toplina doma i ognjišta.

Sadržaj:

U jednom selu dolazi do razmirica i podjele na dva tabora nakon pristiglog pisma iz Amerike u kojem se pozivaju mještani da dođu u zemlju blagostanja i bogatstva. Jedan dio ljudi smatra da je pametnije ostati na rodnoj grudi, dok drugi odlučuju iskušati sreću u novoj zemlji. Unutar skupine nastaje sukob oko pitanja da li je bolje i brže putovati brodom ili iskopati bunar kroz središte zemlje. Prije odlaska se klade tko će prije stići do cilja.

Jedni kreću kroz bunar i stižu u Afriku. Ovdje se susreću sa domorodcima među kojima je i Vojtech, odbjegli sin veleposjednice Kolčave. On je domorodački liječnik. Nakon nekoliko nemilih događaja odluče se vratiti kući i povesti Vojtecha sobom.

Druga skupina odlazi brodom u Ameriku. No i u obećanoj zemlji je za boljitak potreban naporan rad. Muškarci često zalaze u bar na čašicu viskija gdje radi lijepa Mananalo, koja zna kako ubrati došljacima novac.

Voršila, žena doseljenika Barnabaša, odlučuje uzeti stvar u svoje ruke i vratiti ih kući.

Nakon povratka u domovinu, vraćaju se starom načinu života. Mala Anička otvara mogućnost novog doživljaja i pustolovine.

 

 

Češka beseda Doljani

  • Updated: 27/05/2011

Češka beseda u Doljanima osnovana je davne 1919. godine a dramska grupa osnovana je 1925. godine. Dramska grupa bilježi uspjehe i padove tijekom proteklih osamdeset pet godina.

U ovom sastavu djeluje i radi od 2000. g. i danas broji tridesetak aktivnih članova vrlo mješovitog dobnog sastava. Voditelj grupe i režiser je Svjetluška Prokopić. Grupa kontinuirano radi i bilježi uspjehe svojom izvedbom i komičnošću. Redovito sudjeluje na Smotri češkog amaterizma koja se održava u okolici Daruvara. Prvi veći uspjeh doživjela je predstava Putem života 2003. godine. S tom je predstavom grupa predstavljala češku manjinu na 43. festivalu hrvatskih kazališnih amatera na Visu. Od 2007. godine je redoviti sudionik HFKA i do sada je osvojila 3 nagrade; 2007- nagradu za njegovanje kulturne baštine, 2009.- nagrada je za najbolju režiju i 2010.- nagrada za inventivnost, 2011 –nagrada za najbolju predstavu i režiju. Gostuje u zemlji i inozemstvu (Češka Republika).

Impressum

  • Updated: 16/05/2011

Voditelj Scene Amadeo: Nenad Jandrić

Programski odbor Scene Amadeo: Rada Vnuk, Nenad Jandrić, Jakov Jandrić, Izabela Šimunović (1970.-2010.)

Programski odbor 2. Međunarodnog festivala Akademija dramskih umjetnosti: Maks Ružinski, Petar Jandrić, Denis Patafta

Voditelj projekta EU.T.ER.PE: Jakov Jandrić

Kreativni direktor projekta EU.T.ER.PE: Nenad Jandrić

 

Fotografije: Janja Franko

Ton majstor: Nenad Jalševac

Majstor svjetla: Domagoj Pribanić

Tehnička podrška: Željko Bičanić

Ekipa: Petra Požega, Domagoj Pribanić, Igor Breški, Franjo Mateković, Hrvoje Malić, Sven Razum

Webmaster: Jakov Jandrić

Prijevod na engleski: Dora Tadić

Prijevod na talijanski: Benvenuti 

 

Producent Klupske kazališno glazbene scene Amadeo:

  • Udruga Scena Amadeo
  • Matoševa 1, 10000 Zagreb
  • OIB: 91407011517
  • IBAN: HR5824840081107419108, RBA
  • SWIFT: RZBHHR2X

 

Press Clip

  • Updated: 16/05/2011

Informacije za novinare nalaze se u rubrici Suradnja - Novinari.

{gallery}PressCut{/gallery}

Lokacija

Galerija Klovićevi Dvori, Jezuitski trg 4, 10000 Zagreb